Profesor Valter Mišel sa Univerziteta Stanford je 1972. izveo čuveni psihološki test, danas poznat kao Maršmelou eksperiment. Eksperiement je ponavljan od tada mnogo puta, sa ciljem istraživanja psihologije samo-kontrole.
Ukratko, u esperimentu učestvuju deca uzrasta od 4 do 6 godina. Dete se dovodi u izolovanu sobu (izolovanu kao “izolovana od nečega što odvraća pažnju”, ne kao “zvučno izolovana”) gde mu se pokaže maršmelou (slatkiš). Zatim mu se ponude dve opcije: ili da pojede jedan maršmelou odmah, ili da sačeka 15min pa da dobije još jedan (ako ne pojede prvi). Zatim se dete ostavlja samo u sobi na 15min. Za to vreme ih, naravno, posmatramo :)
Svako ko koristi internet je sigurno primetion novu crnu štraftu na vrhu Goolge search strane. U narednih par dana će i lokane Google strane (kao što je Google Srbija) promeniti sadašnji i preći na ovaj dizajn. Osim toga i Google loge je smanjen.
Iako zvaničan Google blog ovu izmenu ne objašnjava pokretanjem nove socijalne mreže Google+, dizajn je očigledno namenjen lakšoj integraciji u novu mrežu koja će uskoro postati dostupna za sve (za sada samo za one sa pozivnicom).
Google+ se uglavnom komentariše kao još jedan pokušaj (uz Wave i Buzz) da se Google ubaci i na polje socijalnih mreža i postane konkurencija Facebook-u. U svakome slučaju, Facebook je postao izuzeto moćan i ako iko može da mu kokiurše to su genijalci iz Google-a. Videćemo.
O da, volim da vozim bicikl. Ponekad, kada je potrebno da ostavim bicikl vezan negde napolju, na duže vreme, malo mi bude frka. Šta ako? (Riletu je veća frka-njegov bajs košta 800 €) Kačenje bicikla na vrh bandere nije uvek rešenje. Novi TiGr hmm…lanac? za bicikl napravljen je od titanijumske šipke. Haa! Toliko o sečenju.
Sviđa mi se i to što je pakovanje jednostavno rešeno, zakači se oko gornje, noseće, šipke bicikla. A najbolje od svega je to što su oba točka vezana. Jedina mana, naći tanak stub za vezivanje.
Nedavno sam pisao o dancima koji prave svoju raketu, koju nažalost još uvek nisu uspeli da lansiraju dovoljno visoko. Sada je jedna ekipa iz Rusije napravila svoj balon-satelit ne bi li napravili fotke pomračenja meseca.
Ruski satelit iz garaže
Upotrebili su meteorološki balon, napunjen helijumom (opcija je bila i vodonik, ali je opasnije raditi sa vodonikom iako bi podigao balon na veću visinu). Kako se diže, balon se zbog pada pritiska širi i na kraju puca, pa je potrebno obezbediti i padobran koji će spustiti opremu na zemlju.
Tako su i oni uradili a sam “satelit” je u osnovi bio školski globus (sferna površina je idealno aerodinamična za ovo), sa ramom na koji su zakačili par GoPro fotoaparata i GPS odašiljač.
Globus i tehnika
Nisam uspeo da saznam do koje je tačno visine otišao (meteorolški baloni se dižu i na visine od 18 do 37km) ali je napravio fine fotke pre nego što je pao u neku šumu (jedva su ga pronašli i sa GPS-om).